popis djela

Judita; u HTML formatu (za čitanje na računalu)

Judita; u PDF formatu (za ispis)

Marulić, Marko

pjesnik (Split, 18. VIII. 1450 - Split, 5. V. 1524).

Potječe iz splitske plemićke obitelji Pečenić. U latinskim se djelima bilježi kao Marcus Marulus, Marcus Marulus Spalatensis, Marcus Marulus Delmata, a u hrvatskima i kao Marko Pečinić. Na početku Judite potpisuje se kao Marko Marulić Splićanin. Prva je znanja stekao u splitskoj humanističkoj školi, a potom je školovanje vjerojatno nastavio u Padovi, gdje se osposobio za pravničko zvanje. Nakon svršetka studija vratio se u Split i tu proveo čitav život, osim potvrđena kraćega boravka na Šolti kada je kao pedesetogodišnjak preveo na hrvatski u to doba iznimno popularno djelo Tome Kempenskoga De imitatione Christi (Naslidovanje Isukarsta). U mladosti se vjerojatno ponašao poput većine mladih plemića u renesansnome okružju, dok se u zrelijim godinama uobičajeno uozbiljio. Kao pravni stručnjak sudjelovao je u radu gradskih tijela, obnašajući dužnosti suca, ispitivatelja notarskih spisa i izvršitelja oporuka.

Marulić je središnja osobnost splitskoga humanističkoga kruga U oblikovanju njegova književnoga opusa, kulturnoga obzora i svjetonazora sudjelovalo je nekoliko čimbenika: kršćanski moralistički nauk, talijanski humanizam i renesansa s izraženim antičkim poetičkim uzorima, te domaća hrvatska pjesnička tradicija. Stoga je Marulić istodobno učeni humanistički pjesnik (poeta doctus), kršćanski pjesnik (poeta christianus) i začinjavac. Njegov je opus trojezičan: hrvatski, latinski i talijanski. Hrvatskim je djelima zaslužio Kukuljevićevu odrednicu »oca hrvatske književnosti«, latinskim je postao europska humanistička veličina, dok su talijanski tekstovi slabije poznati.

Najvažnija latinska djela, tiskana u godinama na prijelazu stoljeća, jesu: De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Pouke za dobar život po primjerima svetaca), spis - sastavljen u šest knjiga radi promicanja pobožnoga života - kojim započinje Marulićeva europska popularnost, tiskan četiri puta još za njegova života; Evangelistarium (Evanđelistar), tekst slične namjere sastavljen u sedam knjiga i objavljen u desetak izdanja od 1516. do 1601. i Quinquaginta parabolae (Pedeset priča), kraći i popularniji spis u kojem se na ležerniji način, prema uzoru na novozavjetne parabole, promiču kršćanske vrednote. Među ostalim latinskim djelima ističe se Davidias (Davidijada), jedan od najvažnijih biblijskih epova europskoga humanizma.

Hrvatski dio Marulićeva opusa manji je od latinskoga i čine ga spjev Judita, dvadesetak pjesama i, vjerojatno, tri crkvena prikazanja (Prikazan'je historije svetoga Panucija te, vjerojatno, Skazan'je od suda ognjenoga i Govoren'je svetoga Bernarda od duše osujene). Marulićevi su hrvatski stihovi većinom nastali prije 1500. Uglavnom su, uz nekoliko domoljubnih i šaljivih pjesama, religiozne i poučne naravi. Izdvajaju se Suzana - poema na starozavjetnu temu, patriotske Molitva suprotiva Turkom i Tužen'je grada Hjerozolima, Spovid koludric - zabavno-didaktične pjesme namijenjene splitskim redovnicama, ponajprije njegovoj sestri Biri, i pjesme posvećene Djevici Mariji.

Juditu, najvažnije hrvatsko djelo, napisao je 1501, a samo za njegova života objavljena je tri puta (1521, 1522. i 1523). Učestalost tiskanja pokazuje da je tekst našao svoju hrvatsku publiku i to ne samo u Splitu, koji je u to doba imao dvjestotinjak pismenih, već i u ostalim dalmatinskim središtima. Spjev se sastoji od 2126 dvostrukorimovanih dvanaesteraca s cezurom nakon 6. sloga, komponiranih u šest libara (knjiga ili pjevanja). Posrijedi je obrada starozavjetne pripovijesti o hrabroj udovici Juditi koja svojim junačkim činom - tobožnjom izdajom, zavođenjem i umorstvom asirskoga vojskovođe Holoferna - spašava grad Betuliju. Činjenica da je odabrao temu koja istodobno govori o junaštvu i zločinu pokazuje da je Marulić najprije računao na književna obilježja (zaplet, dramatičnost) same građe, a tek potom na njezinu moralističku nadgradnju. Osobitu modernost, uz humanistički primjernu izvedbu spjeva, autor pokazuje u petrarkističkome načinu prikazivanja Juditine ljepote.

Marulićev prevoditeljski rad, uz spomenuto Kempenčevo djelo, obuhvaća prepjeve prvoga pjevanja Danteova Pakla i Petrarkine kancone Vergine bella na latinski, dvaju Petrarkinih soneta na hrvatski, pobožnih latinskih srednjovjekovnih pjesama na hrvatski, prijevod Hrvatske kronike (jedne inačice ljetopisa popa Dukljanina) na latinski i dr.

Njegova se veličina najbolje vidi u pohvalama što su mu ih izrekli već V. Pribojević u znamenitome govoru 1525, P Hektorović u Ribanju i ribarskome prigovaranju, a slično svjedoči i parafraza Molitve suprotiva Turkom u Planinama P. Zoranića.

Judita - napomena o ortografiji

Poput većine novijih izdanja Marulićeve Judite, držali smo se načela koje postavlja kritičko izdanje koje je priredio Milan Moguš, a objavio Književni krug Split 1988, a koje se u najvećoj mogućoj mjeri drži Marulićevog teksta.

Kod prijenosa u suvremeni način pisanja korištena su sljedeća načela:

• Marulićevo slovo gl i gn pišu se kao lj i nj (npr. gnega = njega). U to je vrijeme postojao i nesliven izgovor glasova lj i nj, kojega Marulić obično bilježi kao li i ni: da bi se vidjela razlika, ovdje se piše kao l'j i n'j (obil'je, hvalen'je).

• Umjesto suglasnika m i n Marulić ponekad stavlja crticu ili tildu (~ ) na prethodni samoglasnik (tpal - tempal; testamta - testamenta; jazik - jazikom). Takvi su u originalu nezabilježeni suglasnici stavljeni u zagrade - te(m)pal, testame(n)ta; jaziko(m).

• Isto se postupalo i kod drugih nezabilježenih glasova, osobito suglasnika j, koji su također stavljeni u zagrade (prominilae = prominila (j)e; Danae - Dana(j)e), također i u oblicima imperativa kao što su vi(j), pi(j), hti(j) i sl.

• U zagradama su i nadopune Marulićeva skraćenog pisanja Holofernova imena: Olof(erne), Olofe(rne)

Stihovi su kontinuirano označeni od početka do kraja, a ne kao u tradiciji, za svako pjevanje posebno svako peti stih.

Kako je uz tekst Judite na CD-ROM-u i preslik prvog izdanja iz 1521, s izvornim Marulićevim načinom pisanja možete se upoznati tamo.